Ta da ta-taaaa, ta da ta-taaa

Evo razloga zašto kasnimo sa updeatovima :D

Mongolija: Na putu ka divljini

(ON)

Iako je bilo 6 ujutro naš vozač je morao upotrijebiti sve svoje vještine da se probije kroz prometnu gužvu milijunske mongolske prijestolnice u kojoj ujedno živi i većina stanovnika ove zemlje. Smještaj nam je bio u centru grada, našli smo ga na preporuku prijatelja i već smo se mailom dobro nakomunicirali s Bobby-em vlasnikom i upraviteljem hostela, koji nam je osim smještaja kupio kartu za dalje prema Kini i organizirao posjet nacionalnom parku Gorkhi-Terelj zajedno s boravkom kod lokalne obitelji. Nakon 10-minutne vožnje stižemo, vozač nam pomaže s prtljagom i doživljavamo vrlo profesionalni doček u hostelu koji u 6.15 ujutro još uvijek spava dubokim snom. Djevojka s recepcije nam objašnjava da Bobby dolazi tek oko 9 i pokazuje nam sobu u koju se možemo smjestiti. Soba je asketski jednostavna s krevetima sa svake strane ispod prozora koji je širine cijelog zida nasuprot ulaznih vrata. Na zidu uz vrata nalazi se minijaturni stolić i to je to. Takav je uostalom i cijeli hostel pomalo trošan i jednostavan bez previše detalja koji bi trebali stvoriti poseban ugođaj.

Photo-Story: Vlakom do Ulan-Baatora

Za one kojima su slike sasvim dovoljne da ispričaju sve što mi ne možemo...

Čeličnim konjem do Mongolije

(ON)

Nakon što smo pronašli naš kupe, ugodno iznenađeni kvalitetom kupea, količinom i blizinom utičnica za struju, veteranskom umješnošću spremamo stvari u kupe i raspremamo svoje sjedalice. I dok sam spremao veliki ruksak pod sjedalo, krajičkom oka registriram siluetu čovjeka azijatskih crta i razmišljam da ćemo dijeliti kupe s Kinezima baš kao što smo i očekivali budući da je ovo vlak za Peking. Iza sebe čujem Marinu kako govori "Nihonjin desu-ka?" i odgovor "Hai!" "Yatta!!" Marina me radosno udara laktom u rebra "Putujemo s Japancem! Moći ću vježbati japanski!!" Nedugo zatim zgureno i šutljivo nam u vagon ulazi omanji mladić također očito iskusan u putovanju ruskom željeznicom, ali definitivno stranac, uhodanim pokretima smješta stvari i udomaćuje se u kupeu. I tako smo se upoznali s Davidom iz Pariza i Shougoom iz Tokya.

Godinu dana kasnije...

Kad pomislimo da je već prošlo godinu dana od naše transibirske avanture, izgleda toliko malo... Prisjećajući se tih dana osjećam se kao da je to bio neki san, neki drugi život kojeg smo iskusili. Eh.... kako je to bilo dobro! Ne bi se bunili da idemo opet :D Malo bi promijenili rutu doduše ;), ali o tom potom za sve one koje nas i dalje prate i koji nisu od nas uspjeli dobiti više detalja.

Da ne oklijevam duže ... Vrijeme je da se vratimo zar ne?! :)

E pa evo nas natrag!

Svakoga jutra kada se budimo prisjećamo se toga što smo proživjeli prije godinu dana, i tim povodom kažemo vam:  STAY TUNED! Nažalost neće to biti kako je to ranije bilo planirano, neki detalji ipak odu s vremenom, ali svejedno, puno vam toga imamo još za reći ;).

Prvo među njima: Vrijeme je za MONGOLIJU!

Rusija: Turizam na Bajkalu

(ON)

S obzirom da zbog zgusnutog rasporeda nismo imali vremena provesti više dana na Bajkalskom jezeru kao što smo inicijalno planirali, duh Bajkala smo odlučili iskusiti u Irkutsku najbližem mjestu Listvyanka. Tko god je bio malo duže na Bajkalu odmah će reći da nije Listvyanka autentični Bajkal, uostalom to su nam i u vlaku rekli, ali mi jednostavno nismo imali vremena za nešto više. Listvyanka je preturistička, otamo kreću ture ronioca, planinara, ljubitelja extremnih sportova i ima previše restorana i hotela svi su uporno ponavljali. Mladi gospodin iz vlaka nam je dao savjet za malo bolju alternativu ne previše udaljenu, ali dovoljno dobru - mjesto imena Boljšoe Katy (Big Cat), na pola sata brodom od Listvyanke. Budući da prognoza nije previše obećavala, oblačno-kišni dan radije smo provodili u civiliziranijem mjestu, tako da smo odmah ujutro odlučili da ćemo prave ljepote divljeg Bajkalskog jezera upoznavati drugi put, ovaj put ćemo to odraditi na turistički način.

Rusija: Na Elizejskim poljanama Sibira

(ON)

Sišavši na desetak stupnjeva nižu temperaturu u odnosu na vlak iako još pomalo pospani odmah smo se razbudili i krenuli u potragu za našim smještajem. Na izlasku iz kolodvora još smo jednom mahnuli mladom čovjeku koji nam je pred sam kraj putovanja dao par korisnih savjeta o autobusnim linijama u Irkutsku i krenuli dalje. Već na samom izlasku iz kolodvora osjetio se drugačiji duh od onog kojeg smo sretali izlazivši iz kolodvora ruskih gradova koje smo do sada posjetili. Ovdje su vas taksisti praktički salijetali nudivši vam prijevoz do željene destinacije. Odmah se vidjelo da je ovo grad koji ima puno više doticaja s turistima što ni ne čudi budući da većina putnika koji putuju transibirskom željeznicom Irkutsk biraju kao obaveznu stanicu. Bez obzira radilo se o ljudima koji posjećuju obližnje Bajkalsko jezero ili nastavljaju putovanje jednom od tri grane Transibirske željeznice svi oni biraju Irkutsk kao stanicu na kojoj bar na kratko prekidaju svoje višednevno putovanje.